Tri dana nakon masovnih protesta u Ankari, pritisak na CHP se nastavlja: sigurnosne snage su uhapsile više od 50 osoba u opštini koju upravlja stranka – uključujući gradonačelnika. Istovremeno, paralelni skupovi Özela i Kılıçdaroğlua pokazuju koliko je stranka duboko podijeljena.
Borba za moć unutar CHP-a dobija novu dimenziju. Dok je sudski smenjen šef stranke Özgür Özel i njegov protivnik Kemal Kılıçdaroğlu u subotu mobilisali svoje pristalice na odvojenim skupovima, sigurnosne snage su delovale u zapadnoj Turskoj: tokom racije u opštinskoj upravi koju upravlja CHP, uhapšeno je više od 50 osoba, uključujući gradonačelnika, kako izveštava Deutschlandfunk.
Rastrojstvo na terenu je napeto. Pristalice oba tabora izveštavaju o frustraciji i nesigurnosti – neki otvoreno govore da žele da napuste zemlju ako stranka konačno padne, kako opisuje SRF. Özel i Kılıçdaroğlu i dalje ne razgovaraju jedni sa drugima, već govore preko svojih baza.
Kritičari vide u raciji politički signal. Neue Zürcher Zeitung analizira da je predsednik Erdoğan uspio da uvuče klin u najveću opozicionu stranku – i da pravosuđe služi kao alat za to. Korak protiv opštinske uprave prati obrazac: već su sudska smena Özela i ponovno postavljanje Kılıçdaroğlua kao privremenog predsednika izazvali međunarodnu kritiku.
Međunarodna podrška CHP-u izostaje. Evropske države prate razvoj događaja, ali se ne mešaju – ćutanje koje se u turskoj opoziciji sve više doživljava kao suodgovornost, kako napominje Handelsblatt. Prema proceni posmatrača, na kocki je više od unutarpartijske svađe: CHP je jedina sila koja bi mogla ozbiljno da izazove Erdoğana na nacionalnim izborima.
Dvostruki skup iz subote nije premostio podelu, već je učinio je vidljivom. Dok oba tabora insistiraju na konfrontaciji i dok država povećava spoljni pritisak, raste opasnost da stranka strukturalno više ne može da ispuni svoju ulogu opozicije.
Read the whole story once you register for free.
Registering needs no tracking consent — it's the tracking-free way to the full story.
Just the daily briefing? One email is enough →